Skoči na vsebino

Portfolio

Buzz Website

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis.

Branding for Chatoue

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis.

IMB Internal Website

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis.

Social App

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis.

“What is the point of being alive if you don’t at least
try to do something remarkable?”

JANET MORRIS

POVZETEK:

Spremembe so edina stalnica, zato se mora vsako načrtovanje za pokrivanje prihodnjih potreb zanašati
nanje in na napovedi prihodnjega stanja vodnih virov. Ko razmišljamo o posledicah podnebnih sprememb,
žal simulacije za območje Istre in Hrvaške niso enoznačne in ni enotnega mnenja o modelu. Ena od zanesljivih posledic
je dvig gladine morja in povečanje ekstremno "visokih" voda, kar bo vplivalo na vsa obalna mesta in tudi na globlje
prodiranje slane vode na območjih sotočja rek Mirne in Raše ter podzemnih zbiralnikov pitne vode v plitvini
vodonosnikov južne Istre. Količina padavin se bo zagotovo spremenila in obstaja večja verjetnost za zmanjšanje
količine padavin in približevanje podnebnemu modelu sedanje zahodne obale Izraela, ne pa modelu subtropskih območij.
Potrebe po vodi v gospodinjstvih, industriji in kmetijstvu naraščajo, zato bi bilo zaželeno čim prej začeti načrtovati,
kako se bo v prihodnosti lahko zadovoljilo pričakovane potrebe, predvsem z oblikovanjem načina dviganja
pristaniških elementov ali celih mest.

SAŽETAK:

Promjene su jedino stalno stanje, pa se svako planiranje pokrivanja budućih potreba treba oslanjati na
prognoze buduceg stanja resursa. Kada se promišlja o posljedicama klimatskih promjena, nažalost simulacije
za područje Istre i Hrvatske nisu jednoznačne i ne postoji konsenzus oko modela. Jedna od sigurnih posljedica
je dizanje razine mora i  povećanje ekstremno „visokih“ voda koje će zahvatiti sve obalne gradove i utjecati na
dublju penetraciju slane vode u područja ušća rijeka Mirne i Raše te podzemnih akumulacija  pitke vode u plitkim
vodonosnim slojevima južne Istre. Količina oborina će se sigurno mijenjati i veća je vjerojatnost smanjenja padalina
te približavanje klimatskom modelu sadašnje zapadne obale Izraela, nego modelu suptropskih područja. Kako ce
potrebe za vodom od domaćinstava, industrije i poljoprivrede rasti, poželjno bi bilo što prije krenuti s planiranjem
da se u budućim težim uvjetima mogu zadovoljiti predviđene potrebe, prije svega osmisljavanjem nacina podizanja
lučkih elemenata ili cijelih gradova.

IVS - Istrski vodovarstveni sistem d.o.o. je bil ustanovljen 23. septembra 2004 v Pazinu, ko so
pooblaščeni predstavniki vseh mest in občin Istrske županije (razen mesta Pulj in občine Medulin),
Hrvatskih voda in Istrske županije podpisali Družbeno pogodbo o ustanovitvi družbe.

Konec leta 2011 se je začel proces statusnopravne uskladitve s prenosom poslovnih deležev Istrske
županije v družbi IVS d.o.o. mestu Pula, občini Medulin, občini Funtana in občini Tar-Vabriga, kot novim
članicam društva, ter drugim JLS s področja Istrske županije, ki so tudi dosedanje članice društva. Ta
postopek je bil zaključen 26. septembra 2012, ko so bili poslovni deleži Hrvatskih voda preneseni na vse
JLS Istrske županije.

Od leta 2018 IVS-Istrski vodovarstveni sistem d.o.o. izpolnjuje posebne pogoje za opravljanje dejavnosti javnega odvajanja.

Cilj projekta Istrskega vodovarstvenega sistema je varovanje voda v sanitarno varstvenih območjih virov pitne vode.

Prva faza gradnje je zajela 86 naselij, kar predvideva izgradnjo okoli 330 kilometrov kolektorskega omrežja, okoli
140 črpališč in izgradnjo pripadajočih naprav s skupno kapaciteto okoli 23.000 ekvivalentnih prebivalcev (ES).

Od zgrajenih sistemov so v rednem obratovanju Roč - Ročko Polje, Prhati, Rudani, Topit, Kašćerga, Marchenegla, Vrh,
Grdoselo, Šćulci-Paladini, Draguć, Mandalenčići, Cesari-Bašići-Šajkovići-Tončići, Podmeja-Cerje-Grimalda, Brajkovići.-Trviž,
Vicani in Ritošin Brig ter kolektorski sistem Lindar, ki je povezan preko drenažnega sistema mesta Pazin na UPOV Pazin in
kolektorski sistem Štrmac, ki je povezan preko drenažnega sistema mesta Labin na UPOV Labin.

Kolektorska omrežja naselij Loborika, Zarečje, Crklada-Grubići-Ferenci-Filipi, Marčana, Rapavel I. in II. faza ter Cerovlje,
Pazinski Novaki so v zaključku oziroma v celoti zgrajena, UPOV Zarečje, UPOV Rapavel in kolektorsko omrežje
Previž-Lovrečići pa so v gradnji.

Cilji programa IVS so: upravljanje vodovarstvenega sistema Istre, izgradnja odvodnih sistemov in čistilnih naprav
po najvišjih standardih ter vzdrževanje zgrajenih sistemov z kvalitetnim servisom.

Andrej Marochini, dipl. ing. građ., direktor KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. Rijeka

POVZETEK PREDAVANJA:

Komunalno podjetje VODOVOD I KANALIZACIJA Rijeka je izvajalec storitev javne vodooskrbe
in javnega odvajanja odpadnih voda na območju štirih mest - Reke, Bakra, Kastva in Kraljevice
ter petih občin - Čavle, Jelenje, Klana, Kostrena in Viškovo. Povedano drugače, območje izvajanja
storitev obsega 517 kvadratnih kilometrov in obsega devet enot lokalne samouprave.

INOVATIVNI PRISTOP K UPRAVLJANJU Z VODO V KMETIJSTVU ZARADI PODNEBNIH
SPREMEMB: PRIMERI DOBRIH PRAKS

Prof. dr. Davor Romić

Univerza v Zagrebu Fakulteta za kmetijstvo

Podnebne spremembe so naša realnost, z njimi danes živimo in se jim moramo prilagoditi.
Številni strateški dokumenti in prognostični modeli na nacionalni in mednarodni ravni kažejo
na pomemben vpliv in visoko ranljivost vodnih virov in morja. Poleg tega izstopa kmetijstvo kot
gospodarska panoga, ki je največji porabnik vode. Danes kmetijstvo uporablja več kot 70 %
prizadetih voda v svetovnem merilu. Zato se v tej gospodarski panogi obetajo velike spremembe.
Kmetijske in sorodne vede ter stroke imajo veliko odgovornost pri iskanju gojitvenih, tehničnih in
tehnoloških rešitev, ki vodijo k racionalnejši rabi vode. Spodbujanje uporabe inovativnih
informacijsko-komunikacijskih tehnologij (IKT) pri zbiranju, obdelavi, poročanju ter izobraževanju in
obveščanju deležnikov v boju proti podnebnim spremembam in/ali prilagajanju nanje na področju
kmetijstva je izjemno pomembno. V tem prispevku bodo predstavljeni rezultati znanstvenih raziskav,
opravljenih v Republiki Hrvaški na področju upravljanja z vodo v rastlinski pridelavi z uporabo tako
imenovanih naprednih tehnologij. Predstavljeni bodo rezultati več znanstveno-raziskovalnih projektov,
kjer so iskali rešitve za racionalnejšo rabo vode z merjenjem stanja vlage v tleh, merjenjem fizioloških
kazalcev rastlin, uporabo daljinskih raziskav s toplotnimi in multispektralnimi kamerami. Pridobljeni
rezultati kažejo, da lahko z obvladovanjem stresa na rastlinah zagotovimo boljše pridelke z visoko
kakovostjo končnega izdelka, kot sta vino in oljčno olje.

RAZVOJ NAMAKALNEGA SISTEMA V ISTRI KOT ODGOVOR NA PODNEBNE SPREMEMBE
IN TRAJNOSTNO PRIDELAVO HRANE

POVZETEK

Na območju Istrskih županij so bile sprejete strateške usmeritve in planska dokumentacija,
potrebna za razvoj namakalnega sistema. Končni cilj je izgradnja namakalne infrastrukture kot
funkcija strategije prilagajanja za odziv na podnebne spremembe in potrebo po stabilni, sodobni
in trajnostni proizvodnji hrane.

Zaradi vedno bolj prisotnih negativnih vplivov podnebnih sprememb v smislu vse pogostejših
sušnih obdobij in zmanjševanja razpoložljivih količin vode v rastni sezoni na istrskem polotoku je
bil pripravljen nov koncept razvoja županijskih javnih namakalnih sistemov. Na tej osnovi je bila
sprejeta zamisel o gradnji razmeroma majhnih rezervoarjev tik ob kmetijskih površinah. Vodo za
polnjenje akumulacij zagotavljamo v izvenvegetacijskem obdobju in izven glavne turistične sezone,
iz obstoječega vodovoda in s črpanjem podtalnice.

Prispevek predstavlja koncept in dinamiko razvoja javnega namakalnega sistema v Istrski županiji,
skupaj s predstavitvijo sprejetih tehničnih rešitev za zgrajene in načrtovane projekte.

Oskrba z vodo v Istrski županiji

Istrski vodovod v svojem sistemu uporablja štiri izvire - sv. Ivan, Bulaž, Gradole in Butoniga.
Zamisel o povezovanju izvirov na območju istrskega vodovoda se je kot nujna potreba pojavila
sredi osemdesetih let prejšnjega stoletja. V več zaporednih poletnih sezonah so bile zabeležene
hude suše, možnost črpanja iz vira Gradole pa je bila tako rekoč prepolovljena.

Poleti 1986 je bila zaradi pomanjkanja vode v Istri razglašena redukcija III. Ta situacija je bila
povod za vrsto investicij in ukrepov za zagotavljanje stabilnejše oskrbe z vodo.

Po osemdesetih letih prejšnjega stoletja je leta 2012 prišlo do prvega večjega pomanjkanja vode
zaradi izredno neugodnih klimatskih razmer, torej pomanjkanja padavin, ki bi napolnile
akumulacijosko jezero Butoniga.

Turistično sezono je pričakala redukcija vode, prva po 25 letih, podobna situacija pa se je ponovila
tudi leta 2022.

Poleg možnosti dopolnjevanja vode od vira do vira v primeru pomanjkanja vode, povezava
virov minimizira posledice na vodooskrbo zaradi nevarnih situacij, ko posamezni vir ali
pripadajoča naprava za predelavo vode izpade iz distribucije.

Vodooskrbni načrt Istrske županije (VPIŽ) je opredelil potrebe po vodi do leta 2030, ki so
očitno nekoliko višje od sedanjih potreb.

Ob negativnih podnebnih trendih in valu investicijske gradnje, ki mu ni videti konca, če ga ne
bomo sistemsko in načrtno zajezili, bomo boljšo oceno potreb VPIŽ poznali v 3-4 letih po realizaciji
številnih visokih gradenj. investicije, za katere je bilo izdano gradbeno dovoljenje.

Zaradi navidez nadzorovane načrtovane gradnje, ki poteka, je obstoječi distribucijski vodovod na
številnih območjih v času konične poletne porabe postal premalo zmogljiv. Situacije, ko imajo
posamezna naselja nizek pritisk in nemalokrat tudi motnje v oskrbi z vodo, so vse pogostejše.
Indikatorjev, ki kažejo na resnost situacije, je iz leta v leto vse več.

Ne glede na točnost ocenjenih potreb je dolgoročno gledano povezava virov nujna z vidika
zagotavljanja zanesljivosti in neprekinjenosti oskrbe z vodo.

Če gledamo na razvoj istrskega vodovoda multidisciplinarno, je pred nami 5. vodovod Istre, ki bo
temeljil na rekonstrukciji obstoječega sistema, povezovanju virov, resnem spremljanju in nadzoru
izgub ter digitalizacijo potrošniških storitev, da bi vodooskrbnemu sistemu Istrskega vodovoda dali
dolgoročno vzdržno novo življenje.

Vodni viri v Istrski županiji – včeraj, danes, jutri

Vodni viri predstavljajo osnovo upravljanja z vodami, pri čemer je treba upoštevati,
da gre za ekosisteme. Poleg zadovoljevanja potreb po vodi različnih uporabnikov
(vodooskrba, namakanje, potrebe po tehnološki vodi) pa je treba zagotoviti tudi dovolj
vode za zagotavljanje potreb ekosistema. Območje istrskega polotoka je razmeroma
bogato z vodnimi viri, vendar je zaradi geološke zgradbe, v kateri prevladujejo kraške
strukture, zanje značilna velika prostorska in časovna spremenljivost ter relativno manjša
možnost ohranjanja sezonskih vodnih zalog za poletna sušna obdobja, ko so potrebe največje.
Podnebne spremembe, ki se že kažejo na območju Istre, po eni strani vplivajo na zmanjšanje
razpoložljivosti naravnih vodnih zalog, po drugi strani pa na pojav intenzivnih padavin, močnih
voda in poplav.

Prispevek podaja kratek pregled zgodovinskega razvoja upravljanja vodnih virov v Istrski
županiji in njihovega varstva, značilnosti vodnih virov, trende in rezultate modeliranja možnih
sprememb ter izzive upravljanja vodnih virov v prihodnosti. Gre za predstavitev rezultatov niza
izvedenih projektov in projektnih idej, ki vključujejo tudi možne rešitve za prilagajanje spremembam,
ki nas čakajo v prihodnosti. Pri obravnavanju vseh teh rešitev v bistveno večjem obsegu v primerjavi s
prejšnjimi pristopi je bila poudarjena potreba po interdisciplinarnem opazovanju, večkratni rabi vode
ter presoji vplivov načrtovanih posegov na od vode odvisne ekosisteme. Nadalje je treba vzpostaviti
koncept aktivnega upravljanja z vodami v realnem času, da bi optimizirali rabo in varstvo vodnih virov
ter varstvo pred poplavno škodo ter zmanjšali tveganja neželenih posledic podnebnih sprememb in
povečanih antropogenih pritiskov. Čeprav se je organizacijska struktura, ki obvladuje različne segmente
upravljanja z vodami, skozi zgodovino spreminjala, je na območju Istrske županije izjemno dolga,
160-letna tradicija organiziranega razvoja upravljanja z vodami, prepoznavanja problemov upravljanja z
vodami, ki jih prihodnost ter reševanje teh problemov v sinergiji pristojnih institucij in pričakovati je, da se
bodo v prihodnjih obdobjih našle ustrezne rešitve in zagotovile nove izzive v prihodnosti.

Vodoopskrba u Istarskoj županiji

Istarski vodovod u svome sustavu koristi četiri izvorišta -Sv. Ivan, Bulaž, Gradole i Butoniga.
Ideja povezivanja izvorišta na području Istarskog vodovoda pojavila se kao nužna potreba još
sredinom osamdesetih godina. Tijekom nekoliko uzastopnih ljetnih sezona zabilježene su velike
suše, te je praktički prepolovljena mogućnost crpljenja iz izvora Gradole.

U ljeto 1986. godine zbog nestašice vode u  Istri je proglašena redukcija III stupnja koje je značajno
utjecala na stanovništvo i gospodarstvo te posebno turistički sektor. Ova je situacija bila okidač za
pokretanje niza investicija i radnji kako bi se omogućila stabilnija vodoopskrba.

Nakon 80-ih godina prva veća nestašica vode dogodila se 2012. godine kao posljedice iznimno
nepovoljne klimatske situacije, odnosno izostanka padalina koje bi napunila akumulaciju Butoniga.

Turističku sezonu dočekala je redukcija vode, prvu nakon 25 godina, a slična situacija ponovila se i 2022. godine.

Osim mogućnosti dohrane vode iz izvorišta u izvorište u slučaju nestašice vode, povezivanjem izvorišta
minimaliziraju se posljedica na vodoopskrbu uslijed  hazardnih situacija gdje pojedino izvorište ili pripadni
uređaj za preradu vode ispadaju iz distribucije.

Vodoopskrbni plan Istarske županije (VPIŽ) definirao je potrebe vode do 2030.g, koje su naizgled i nešto
veće od sadašnjih potreba.

Uz negativne klimatske trendove i val investicijske izgradnje kojoj se ne nazire kraj ukoliko se ona sustavno
i planski ne obuzda, bolju ocjenu potreba VPIŽ znat ćemo kroz 3-4 godine nakon realizacije brojnih investicija
visokogradnje za koje su izdane Građevinske dozvole.

Naizgled kontrolirana planska Izgradnja koja je u tijeku kao posljedicu ima situaciju da  je postojeći distributivni
vodoopskrbni sustav na mnogim područjima postao podkapacitiran u vrijeme vršne ljetne potrošnje. Sve su češće
situacija gdje pojedina naselje imaju niski tlak a nerijetko i prekid  vodoopskrbe. Iz godine u  godinu sve je više
pokazatelja koji ukazuju na ozbiljnost situacije. 

Neovisno o točnosti procijenjenih potreba, dugoročno gledano,  povezivanje izvorišta je nužnost po pitanju
osiguravanja sigurnosti i kontinuiteta vodoopskrbe.

Ukoliko multidisciplinarno sagledamo razvoj Istarske vodoopskrbe predstoji nam 5. vodifikacija Istre, koja će se
bazirati na rekonstrukcijama postojećeg sustava, povezivanju izvorišta, ozbiljnom praćenju i kontroli gubitaka te
digitalizaciji potrošačkih usluga, kako bi se dao, dugoročno održivi, novi život vodoopskrbnom sustavu Istarskog vodovoda.

Vodni resursi na području Istarske županije – jučer, danas, sutra

Vodni resursi predstavljaju temelj upravljanjanja vodama, pri čemu je nužno voditi računa
da se radi o eko-sustavima te je osim zadovoljavanja potreba za vodom različitih korisnika
(vodoopskrba, navodnjavanje, potrebe za tehnološkim vodama), nužno osigurati i dovoljno
vode za osiguranje potreba ekosustava. Područje Istarskog poluotoka relativno je bogato
vodnim resursima, ali ih zbog geološke građe u kojoj prevladavaju krške strukture kakterizira
velika prostorna i vremenska promjenjivost, kao i relativno manja mogućnost čuvanja sezonskih
vodnih zaliha za ljetna sušna razdoblja kad su i potrebe najveće. Klimatske promjene koje se već
manifestiraju na istarskom području s jedne strane utječu na smanjenje raspoloživosti prirodnih
vodnih zaliha, a s druge strane na pojave intenzivnh oborina, velikih voda i poplava.

U radu je dan kratak prikaz povijesnog razvoja gospodarenja vodnim zalihama na području
Istarske županije i njihove zaštite, značajki vodnih resursa, trendovima i rezultatima modeliranja
mogućih  promjena, kao i izazovima upravljanja vodnim resursima u budućnosti. Radi se o
prikazima rezultata iz niza realiziranih projekata kao i projektnih ideja, a koji uključuju i moguća
rješenja prilagodbe promjenama koje nas očekuju u budućnosti. Kod razmatranja svih tih rješenja
u puno većoj mjeri u odnosu na ranije pristupe naglašena je potreba interdisciplinarnosti
sagledavanja, višekratnog korištenja voda, kao i procjene utjecaja planiranih zahvata na ekosustave
ovisne o vodi. Nužno je daljnje etabliranje koncepta aktivnog upravljanja vodama u realnom
vremenu, kako bi se optimimiralo korištenje i zaštita vodnih resursa te zaštita od poplavnih šteta,
te smanjili rizici od neželjenih posljedica klimatskih promjena i povećanja antropogenih pritisaka.
Iako se kroz povijest mijenjanju organizacijske strukture koje upravljaju različitim segmentima
gospodarenja vodama, na području Istarske županije postoji iznimno duga, 160-godišnja tradicija
organiziranog razvoja vodnog gospodarstva, prepoznavanja problema u gospodarenju vodama koje
nosi budućnost, kao i rješavanja tih problema u sinergiji nadležnih institucija, te je za očekivati da će se
i u razdobljima koje predstoje pronaći I osigurati primjerena rješenja za nove izazove u budućnosti.

IVS – Istarski vodozaštitni sustav d.o.o. osnovan je 23.09.2004. u Pazinu kada su ovlašteni zastupnici
svih gradova i općina Istarske županije (osim Grada Pule i Općine Medulin), Hrvatskih voda i Istarske
županije potpisali Društveni ugovor o osnivanju Društva.

Krajem 2011. započeo je postupak usklađivanja pravnog statusa, prenošenjem poslovnih udjela Istarske
županije u društvu IVS d.o.o. na  Grad Pulu, Općinu Medulin, Općinu Funtana i Općinu Tar- Vabriga, kao
nove članove Društva te na ostale JLS s područja Istarske županije, koje su ujedno i dosadašnji članovi Društva.
Taj je postupak dovršen 26.09.2012., kada je izvršen prijenos poslovnih udjela Hrvatskih voda na sve JLS Istarske
županije.

Od 2018. godine IVS-Istarski vodozaštitni sustav d.o.o. ispunjava posebne uvjete za obavljanje djelatnosti
javne odvodnje.

Cilj projekta Istarski vodozaštitni sustav je zaštita voda u zonama sanitarne zaštite izvorišta vode za piće.

Prva faza izgradnje obuhvatila je 86 naselja što predviđa izgradnju oko 330 kilometara kolektorske mreže,
oko 140 crpnih stanica i izgradnju pripadajućih uređaja ukupnog kapaciteta oko 23 000 ekvivalentnih stanovnika (ES).

Od sagrađenih sustava, u redovnom radu su Roč – Ročko Polje, Prhati, Rudani, Topit, Kašćerga, Marčenegla,
Vrh, Grdoselo, Šćulci-Paladini, Draguć, Mandalenčići, Cesari-Bašići-Šajkovići-Tončići, Podmeja-Cerje-Grimalda,
Brajkovići-Trviž, Vicani i Ritošin Brig te kolektorski sustav Lindar koji je spojen putem sustava odvodnje grada
Pazina na UPOV Pazin i kolektorski sustav Štrmac koji je spojen putem sustava odvodnje grada Labina na UPOV Labin.

Kolektorske mreže naselja Loborika, Zarečje, Crklada-Grubići-Ferenci-Filipi, Marčana, Rapavel I i II faza i Cerovlje,
Pazinski Novaki su pri dovršetku ili u potpunosti izgrađene,  u izgradnji je UPOV Zarečje, UPOV Rapavel te
kolektorska mreža Previž-Lovrečići.

Ciljevi programa IVS-a su: gospodarenje vodozaštitnim sustavom Istre, izgradnja sustava odvodnje i uređaja za
pročišćavanje otpadnih voda prema najvišim standardima, te održavanje izgrađenih sustava uz visoku uslugu korisnicima.

Andrej Marochini, dipl. ing. građ., direktor KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. Rijeka

DRAFT PREDAVANJA:

Komunalno društvo VODOVOD I KANALIZACIJA Rijeka isporučitelj je usluga javne vodoopskrbe
i javne odvodnje otpadnih voda na području četiri grada - Rijeke, Bakra, Kastva i Kraljevice te
pet općina – Čavle, Jelenje, Klana, Kostrena i Viškovo. Drugim riječima, područje pružanja usluga
površine je 517 kvadratnih kilometara i uključuje devet jedinica lokalne samouprave.

INOVATIVNI PRISTUP GOSPODARENJU VODAMA U POLJOPRIVREDI USLIJED KLIMATSKIH
PROMJENA: PRIMJERI DOBRIH PRAKSI

Prof. dr. Davor Romić

Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Klimatske promjene su naša realnost, njih danas živimo i njima se moramo prilagođavati.
Mnogi strateški dokumenti i prognostički modeli na nacionalnoj i internacionalnoj razini ukazuju
na značajan utjecaj i visoku ranjivost vodnih resursa i priobalnog mora. Uz to se posebno ističe i
poljoprivreda kao gospodarska grana koja je najveći korisnik voda. Poljoprivreda danas na globalnoj
razini koristi više od 70% zahvaćenih voda. Stoga se u ovoj gospodarskoj grani očekuju velike promjene.
Velika je odgovornost na poljoprivrednoj i srodnim znanostima te struci u iznalaženju uzgojnih,
tehničkih i tehnologijskih rješenja koja vode k racionalnijem korištenju voda. Promicanje korištenja
inovativnih informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT) u prikupljanju, obradi, izvješćivanju te
obrazovanju i informiranju dionika u borbi i /ili prilagodbi klimatskim promjenama u području
poljoprivrede od iznimne je važnosti. U ovom radu prikazat će se rezultati znanstvenih istraživanja koja
se provode u Republici Hrvatskoj u području upravljanja vodama u biljnoj proizvodnji korištenjem takvih
naprednih tehnologija. Biti će prikazani rezultati nekoliko znanstveno istraživačkih projekata na kojima su
se mjerenjima stanja vlage u tlu,  mjerenjima fizioloških pokazatelj biljka primjenu daljinskih istraživanja
korištenjem termalnih i multispektralnih  kamera tražila rješenja za racionalnije  korištenje voda. Dobiveni
rezultati ukazuju da se upravljanjem stresa na biljkama mogu osigurati visoki prinosi uz visoku kvalitetu
krajnjeg proizvoda kao što je vino i maslinovo ulje.

RAZVOJ SUSTAVA  NAVODNJAVANJA U ISTRI KAO ODGOVOR NA KLIMATSKE PROMJENE I
ODRŽIVU PROIZVODNJE HRANE

SAŽETAK

Na području Istarske županija usvojene su strateške odrednice i planska dokumentacija potrebna
za razvoj sustava navodnjavanja. Konačni cilj je izgradnja infrastrukture za navodnjavanje u funkciji
adaptacijske strategije odgovora na klimatske promjene te potreba za stabilnom, modernom i održivom
proizvodnjom hrane.

Uslijed sve prisutnijih negativnih utjecaja klimatskih promjena u pogledu sve učestalijih razdoblja suša i
smanjenja raspoloživih količina vode tijekom vegetacijske sezone na Istarskom poluotoku, usvojen je novi
koncept razvoja županijskih sustava javnih navodnjavanja baziran na ideji izgradnje relativno malih akumulacija
neposredno uz poljoprivredne površine. Voda potrebna za punjenje akumulacija osigurava se u vanvegetacijskom
razdoblju izvan glavne turističke sezone iz postojećeg vodoopskrbnog sustava te crpljenjem podzemnih voda.

Kroz ovaj rad dat je prikaz koncepta i dinamika  razvoja sustava javnih navodnjavanja na području
Istarske županije, uz prikaz usvojenih tehničkih rješenja za izgrađene i planirane projekte.

Autori:
Davor Stanković
Luka Jelić

MOGUĆNOST UPORABE PROČIŠĆENE OTPADNE VODE
PRIMJER BILJNOG UREĐAJA KAŠTELIR

Stalni porast stanovništva, onečišćenje površinskih i podzemnih voda, nejednolika
prostorna i vremenska raspodjela vodnih resursa kao i periodičke pojave suše, u pojedinim
dijelovima svijeta čine nužnim promišljanje o dodatnim izvorima vode za potrebe
stanovništva. Između ostalog, razmatra se i mogućnost korištenja pročišćenih otpadnih
voda, koje bi se inače ispuštale u okoliš.


U radu se daju osnovne informacije o primjerima ponovne uporabe vode kroz povijest,
mogućim primjenama pročišćene vode, mogućim utjecajima korištenja pročišćene vode na
javno zdravlje i okoliš te mogućim tehnologijama pročišćavanja otpadnih voda. Na kraju se
daju osnovne informacije o korištenju pročišćenih otpadnih voda iz komunalnog biljnog
uređaja Kaštelir u Istri tijekom suše u ljetu 2022. godine.

Avtorja:
Davor Stanković
Luka Jelić

MOŽNOST UPORABE PREČIŠČENE ODPADNE VODE
PRIMER RASTLINSKE NAPRAVE KAŠTELIR

Nenehno naraščanje prebivalstva, onesnaževanje površinskih in podzemnih voda,
neenakomerna prostorska in časovna razporeditev vodnih virov ter občasni pojavi suše
ponekod po svetu zahtevajo razmišljanje o dodatnih vodnih virih za potrebe prebivalcev.
Med drugim je preučevana tudi možnost uporabe očiščene odpadne vode, ki bi jo sicer
spuščali v okolje.


V prispevku je podan kratek zgodovinski pregled o primerih ponovne uporabe očiščene
odpadne vode in pregled možnostih njene ponovne uporabe, vplivov uporabe očiščene
odpadne vode na javno zdravje in okolje ter prikaz možnih tehnologij čiščenja odpadne
vode. Na koncu so podane osnovne informacije o porabi očiščene odpadne vode iz čistilne
naprave Kaštelir v Istri v sušnem obdobju poleti 2022.

U potrazi za izvorom vode. Rižanski vodovod Koper

Javni vodoopskrbni sustav u slovenskoj Istri izgrađen je 1935. godine na izvoru Rižane
s vodovodom u Cepkima kapaciteta 90 l/s. Na vodoopskrbni sustav priključena su urbana
područja Kopra, Izole i Pirana. Prema trenutno važećim dozvolama, maksimalno zahvaćanje
je 600 l/s ili 7,5 milijuna m3 godišnje. Budući da količina vode nije dostatna za potrebe u regiji,
nedostajuće količine vode osiguravaju se, osobito ljeti, iz susjednih vodoopskrbnih sustava
(Kraški vodovod, Istarski vodovod i Miljski vodovod). U radu će biti prikazan razvoj vodoopskrbe
u regiji, razvoj vodoopskrbnog sustava te stalna potraga za količinama vode i stres s tim u vezi.
koje imamo svake ljetne sezone. Osim akumulacije Padež, sve ostale akumulacije koje su do sada
istražene bit će prikazane kao rješenja.

Povijesni pregled vodoopskrbe pitkom vodom u Istri. Slovenski inženjerski savez

Područje Istre vrlo je siromašno vodnim resursima. Tijekom sušnog razdoblja većina ih presuši.
U prošlosti su stanovnici hodali nekoliko sati daleko po vodu. Stoljećima su potkapnice, iskopani
bunar ili prirodni izvor bili jedini način opskrbe vodom. Prva veća naselja na području Slovenije
bila su gradilišta. Kaštelir nad Kortami kod Izole jedno je od najvećih prapovijesnih naselja u
slovenskom dijelu Istre. Arheolozi su unutar dvorca pronašli izvore vode. Iz jednog od izvora u
dolini Glinščice stari su Rimljani već u prvom stoljeću polagali 14 km dug vodovod sve do središta Trsta.
Luka u Šimunovu zaljevu, jedna od najvećih na zapadnoj istarskoj obali, imala je vodovod koji je crpio
vodu iz potoka koji izvire u blizini starog željezničkog tunela Parecana. Od sredine 14. stoljeća Venecija,
koja je posjedovala cijelu primorsku Istru osim Trsta, poduprla je izgradnju cisterni, fontana i bunara
u većim gradovima. U posljednjem mletačkom razdoblju na sadašnjem Prvomajskom trgu u Piranu
izgrađena je velika cisterna zapremnine 500 m3, koja se napajala vodom s krovova. U prvoj polovici
19. stoljeća glavni izvor vode za Izolu nalazio se uz cestu Izola - Piran, na mjestu gdje je danas tvornica
Delamaris, a ovdje je već za vrijeme francuske okupacije (1805.) bila izgrađena vodosprema, fontana. -1808).
U Kopru je krajem 14. stoljeća doveden vodovod s kopna do grada na otoku. U 16. stoljeću u Kopru
je živjelo oko 10.000 stanovnika, pa su vodu dovodili s izvora udaljenog 2 milje u mjesto "Colonna".
Odavde su drvene cijevi vodile ispod mora do raznih mjesta u gradu. Vodosprema na muzejskom
trgu bila je izvorište vode za bivšu kaznionicu, izgrađenu 1822. godine. Izgradnju regionalnog
vodovoda omogućilo je političko ujedinjenje cijele Istre, Ilirske provincije u doba Napoleona pod
Francuskom, zatim pod Austrija, nakon završetka Prvog svjetskog rata pod Italijom i Drugog
svjetskog rata pod Jugoslavijom. U to vrijeme nastaju i planovi za opskrbu pitkom vodom cijele Istre.
U svim razdobljima kovani su različiti planovi, no oni su realizirani tek za vrijeme Italije, kada je
1934. godine zauzimanjem Rižane izgrađen sustav. Izgradnja vodovoda Gradole, sa zahvatom
istoimenog izvora na rijeci Mirni, kapaciteta 1000 l/s, izvršena je 1967.-1970. Vodovod je bio
namijenjen opskrbi cijelog područja zapadne obale Istre (Umag, Rovinj, Poreč, Pula), kao i područja
slovenske Istre. Godine 1987. izgrađena je crpna stanica za prikupljanje podzemne vode iz vapnenačkih
vodonosnika iza izvora Rižane, čime je povećana mogućnost njenog zahvata u kritičnim sušnim razdobljima.
Preko Klaričeva vodoopskrbni sustav spojen je na Kraški vodoopskrbni sustav, čime je osigurano
130 l/s dodatnih količina vode i povećana pouzdanost opskrbe Priobalja pitkom vodom.

Problemi opskrbe pitkom vodom u slovenskoj Istri. Slovenski inženjerski savez i Savez
građevinskih inženjera i tehničara Slovenije

Područje slovenske Istre već se nekoliko desetljeća suočava s nedostatkom pitke vode u
ljetnim mjesecima. Problem opskrbe pitkom vodom upravitelji vodovoda u regiji rješavaju
uglavnom uvozom pitke vode s Krasa i Hrvatske. Hidrografski gledano, radi se o sličnim
područjima gdje se zbog klimatskih promjena mogu očekivati slični hidrološki uvjeti i manjak
količina vode u vrijeme kada su potrebe za vodom najveće. U zadnjih 150 godina na ovom
hidrografskom području zabilježeno je čak 50 godina kada je Rižana imala manjak količina
vode za osiguranje opskrbe pitkom vodom - u ovom tisućljeću bilo je 20 takvih godina, što
znači da je manjak u opskrbi Rižane vodom postati trajni i količine koje nedostaju morat će
se pronaći negdje drugdje. S obzirom na hidrološke prilike u slovenskoj Istri, posebno s
bilančnog gledišta, vodenost glavnih vodotoka, Rižane i Dragonje, dovoljno je velika, samo se
raspodjela količina protoka značajno mijenja tijekom godine i doseže najnižu točku u ljeto.
Kako trendovi pokazuju, sušna će razdoblja u budućnosti biti sve duža i izraženija, dok će s
druge strane sve kraća i izraženija vlažna razdoblja. Bez dodatnog zadržavanja količina vode
neće biti moguće osigurati pouzdanu vodoopskrbu regije, jer se svi potencijalni izvori vode
nalaze na istom hidrografskom području, pa postoji velika vjerojatnost deficita drugih mogućih
izvorišta vode u regiji. regija. Također u susjedstvu, u Hrvatskoj, planiraju povećati skladišne
kapacitete u Istri, jer trenutni kapaciteti ne dopuštaju pouzdanu opskrbu, čak ni uz
nepromijenjenu potrošnju. U članku je prikazana problematika opskrbe pitkom vodom koja
hitno zahtijeva aktiviranje alternativnog izvorišta vode u regiji, jer će s kapacitetima koji nam
stoje na raspolaganju biti sve teže osigurati nesmetanu opskrbu pitkom vodom regije u regiji.

Kakve hidrološke uvjete možemo očekivati u budućnosti kao posljedicu klimatskih promjena?
Sveučilište u Ljubljani, Fakultet za građevinarstvo i geodeziju

Suša je složena prirodna pojava velike prostorne i vremenske varijabilnosti koja je povezana s
dostupnošću vodnih resursa. Zbog svoje složenosti teško ju je definirati, kvantificirati i pratiti.
Zbog nedostatka oborina i njihovog neravnomjernog rasporeda, suša odn nedostatak vode je
već nekoliko godina sve veći problem u Sloveniji. Poslije 1990. npr. poljoprivredna suša u Sloveniji
proglašena 11 puta, od čega 10 puta nakon 2000. godine (2000., 2001., 2003., 2006., 2007., 2009.,
2012., 2013., 2017., 2022.). Međutim, suša je regionalna pojava i nikada ne pokriva ravnomjerno
cijelu Sloveniju. Za razumijevanje suša u sadašnjosti, ali i u budućnosti, potrebne su analize prošlih
sušnih događaja jer se samo tako mogu utvrditi trendovi učestalosti i intenziteta suša. Čini se da
su suša i s njom povezana nestašica vode izazov za cijeli svijet, pa ni Slovenija nije iznimka.
Slovenija se ubraja u zemlje koje su relativno bogate u pogledu dostupnosti vode, no unatoč velikim
ukupnim količinama kiše za razne aktivnosti (npr. kvalitetna poljoprivredna proizvodnja, opskrba
pitkom vodom, proizvodnja električne energije), vrijeme padalina je često nepovoljno. Istraživanja
i dosadašnji podaci pokazuju da iu Sloveniji moramo ozbiljno računati na sušu.

Neiskorišteni potencijal vodnih resursa slovenske Istre za prilagodbu poljoprivrede klimatskim
promjenama.Sveučilište u Ljubljani, Biotehnološki fakultet

Porast prosječne godišnje temperature (1,5°C od 1961. - Portorož), a time i evapotranspiracija
snažno utječe na povećane potrebe poljoprivrede za vodom. Dodamo li tome zaoštrene uvjete
na tržištu poljoprivrednih proizvoda, koji zahtijevaju specijalizaciju i profesionalizaciju industrije
te stabilizaciju proizvodnje bez podbačaja u proizvodnji, potrebe za vodom samo se povećavaju.
Iako poljoprivreda u slovenskoj Istri predstavlja tek mali udio u poljoprivredi u Sloveniji, s gledišta
specifičnih klimatskih uvjeta za pojedine poljoprivredne kulture i proizvode (maslinovo ulje, kaki, refošk)
i duljeg vegetacijskog razdoblja (povrće u kasnu jesen i zimi), jedini je pružatelj većeg opsega.
Zbog flišne geološke podloge koja brzo troši (izmjenjuju se slojevi pješčenjaka i gline) tlo je vrlo
pogodno za poljoprivrednu proizvodnju jer ima dobru sposobnost zadržavanja vode. Međutim,
vodni resursi su ograničeni, a zbog malog hidrološkog zaleđa ljeti presuše ili im se protok jako smanji.
Podaci pokazuju da se duljina razdoblja bez oborine povećala u posljednjih 30 godina, a primjetne
su velike međugodišnje razlike u količini oborine. Poljoprivredi je stoga potreban pouzdan izvor
vode, što je jedino moguće poticanjem izgradnje manjih akumulacija (500 - 5000 m3) za potrebe
individualnih gospodarstava, koja bi vodu dobivala zahvaćanjem površinskog otjecanja na površini
poljoprivrednog zemljišta. Druga mogućnost je izgradnja većih vodospremnika za potrebe većih
zatvorenih proizvodnih jedinica u ravničarskom dijelu dolina, kao dio većeg sustava navodnjavanja.
Kao primjer dobrog planiranja, 1964. godine izgrađena je akumulacija Vanganel, koja još uvijek nije
iskorištena za navodnjavanje, ali su u tijeku aktivnosti na njenom korištenju. Važnu ulogu mogla bi
odigrati i izgradnja brze ceste do graničnog prijelaza Dragonja, gdje bi se, kao mjera ublažavanja
zadiranja u poljoprivredno zemljište, trebala osigurati izgradnja veće akumulacije na potoku Drnica
za potrebe navodnjavanja. Sve su to izvediva i učinkovita rješenja, čiju izgradnju podupire i Strateški
plan Zajedničke poljoprivredne politike za Sloveniju, koji podupire takve investicije u sustave
navodnjavanja uz 100% povrat troškova planiranja i izgradnje.

Rasvjetljavanje ukupne problematike zadržavanja vode u regiji. Sveučilište u Ljubljani,
Sveučilište u Ljubljani, Fakultet za građevinarstvo i geodeziju

Liječenje retencije vode u bilo kojoj regiji temelji se na poznavanju zakonitosti kruženja vode
(vodnog ciklusa), dostupnosti i rezervoara slatke vode, te mogućnosti (oblika) retencije vode.
Autor rasvjetljava problem zadržavanja vode u vezi s djelovanjem Međuvladinog hidrološkog
programa IHP (2022.-2029.) i ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda, nastavlja kratkom
raspravom o devet planetarnih granica, te predstavlja pregled (velikih) barijera na globalnoj razini.
Autor zaključuje rad zaključnim razmišljanjima o vodama vezanim uz regiju.

Kako klimatske promjene mijenjaju karakteristike ciklusa vode u Istri? Sveučilište u Ljubljani,
Biotehnološki fakultet

Klimatske promjene utječu ne samo na povećanje temperature zraka i tla, već uvelike mijenjaju
i svojstva kruženja vode. One utječu na sve hidrološke varijable, a time i na sve elemente vodne
bilance. Mjerenja pokazuju da su u srednjoj Europi, na Balkanu i u Sredozemlju, u usporedbi s
ostatkom Europe, klimatske promjene već sada izraženije. Scenariji budućeg klimatskog razvoja
procjenjuju eskalaciju trendova u narednim desetljećima. Za vodnu bilancu Istre najvažniji su
porast evapotranspiracije u toploj i hladnoj polovici godine, smanjenje prosječne količine oborine,
osobito ljeti, te promjene oborinskih ekstrema. U radu će biti prikazani već izmjereni trendovi
pojedinih elemenata vodne bilance i opisane projekcije do sredine odn. do kraja stoljeća za razne scenarije.

V iskanju vodnega vira. Rižanski vodovod Koper

Javni vodovod v Slovenski Istri je bil izgrajen leta 1935 z izkoriščanjem izvira Rižane z vodarno
v Cepkih z zmogljivostjo 90 l/s. Na vodovod so bila priključena mestna območja Kopra, Izole in Pirana.
Po trenutno veljavnih dovoljenjih znaša maksimalni odvzem 600 l/s oz 7,5 milijona m3 na leto.
Ker vodne količine ne zadoščajo za pokrivanje potreb v regiji se manjkajoče količine vode, predvsem
v poletnem času zagotavlja iz sosednih vodooskrbnih sistemov (Kraški vodovod, Istrski vodovod in
Miljski vodovod). V prispevku bo predstavljen razvoj vodooskrbe v regiji, razvoj vodooskrbnega sistema
in nenehno iskanje vodnih količin in s tem povezan stres. ki ga imamo vsako poletno sezono.
Kot rešitve bodo predstavljene, poleg akumulacije Padež še vse ostali zadrževalniki, ki so bili še kolikor
toliko proučeni.

Zgodovinski pregled oskrbe s pitno vodo v Istri. Slovenska inženirska zveza

Področje  Istre je zelo revno  z vodnimi viri. V sušnem obdobju jih  večina usahne. 
Prebivalci so v preteklosti hodili  po vodo tudi več ur daleč. Kapnice, kopani  vodnjak
ali naravni izvir so bili dolga stoletja bili  edina oblika  vodne  oskrbe. Prva večja naselja
na ozemlju Slovenije so bila gradíšča. Kaštelir nad Kortami pri Izoli predstavlja eno večjih
prazgodovinskih naselbin v slovenskem delu Istre. Arheologi so našli znotraj kaštelirja
izvire vode. Iz enega izmed izvirov v dolini Glinščice, so že v prvem stoletju stari Rimljani
napeljali 14 km dolg vodovod vse do središča Trsta. Pristanišče v Simonovem zalivu eno
največjih na zahodno istrski obali, je imelo vodovod, ki  je zajemal vodo iz potoka,
izvirajočega blizu starega železniškega predora Parencane. Od sredine 14. stoletja je
Beneška, ki je razen Trsta lastila vso obalno Istro, podpirala izgradnjo cistern, fontan in
vodnjakov v večjih mestih. V zadnjem beneškem obdobju so na sedanjem Prvomajskem
trgu v Piranu izgradili veliko cisterno s prostornino 500 m3, ki jo je napajala vode iz streh.
Glavni vodni vir za Izolo je bil v prvi polovici 19. stoletja ob poti Izola – Piran, na kraju, kjer
je danes tovarna Delamaris, Tu so že med francosko okupacijo (1805-1808) zgradili vodni
zbiralnik, fontano. V Koper so konec 14. stoletja so speljali vodovod s celine do mesta na
otoku. V 16. stoletja je bilo v Kopru okrog 10.000 prebivalcev, zato so iz 2 milj oddaljenega
zvira napeljali vodo do kraja »Colonna«. Od tod so bile pod morjem speljane lesene cevi
do različnih krajev v mestu. Vodni zbiralnik na muzejskem trgu je bil vodni vir za nekdanjo
kaznilnico, ki je bil izgrajen leta 1822. Gradnjo regionalnih vodovodov pa je omogočilo
politično povezovanje celotne Istre, Ilirske province v času Napoleona pod Francijo, nato
pod Avstrijo, po koncu 1. svetovne vojne pod Italijo in 2. svetovne vojne pod Jugoslavijo.
Takrat so nastajali tudi načrti za oskrbo s pitno vodo za celotno Istro. Vseh obdobjih so bili
izdelani različni načrti, realizirani pa šele v času Italije, ko je bil leta 1934 izgrajen sistem z
zajetjem Rižane. Gradnja vodovoda Gradole, z zajetjem istoimenskega izvira ob reki Mirni
in z zmogljivostjo 1000 l/s, se je izvajala v letih 1967–1970. Vodovod je bil namenjen oskrbi
območja celotne zahodne obale Istre (Umag, Rovinj, Poreč, Pula), kot tudi območju slovenske
Istre. V letu 1987 je bilo zgrajeno črpališče za zajem podzemne vode iz vodonosnih slojev
apnenca za izvirom Rižane, s čimer se je možnost odjema v času kritične suše povečala.
Preko Klaričev je bil vodovodni sistem povezan s Kraškim vodovodom in s tem zagotovljenih
130 l/s dodatnih vodnih količin ter dosežena boljša zanesljivost oskrbe Obale s pitno vodo.

Problematika oskrbe s pitno vodo v slovenski Istri. Slovenska inženirska zveza in Zveza društev
gradbenih inženirjev in tehnikov Slovenije

Območje slovenske Istre se že več desetletij sooča s pomanjkanjem pitne vode v poletnih mesecih.
Težavo z oskrbo s pitno vodo upravljavec vodooskrbnega sistema v regiji rešuje predvsem z uvozom
pitne vode s Krasa in Hrvaške. Hidrografsko gledano gre za podobna območja, kjer je, zaradi klimatskih
sprememb, pričakovati podobne hidrološke razmere in pomanjkanje vodnih količin v času, ko je
povpraševanje po vodi največje. V zadnjih 150 letih je bilo na tem hidrografskem območju zabeleženih
50 let, ko je imela Rižana primanjkljaj vodnih količin pri zagotavljanju oskrbe s pitno vodo – v tem
tisočletju je bilo takih let 20, kar pomeni, da je primanjkljaj pri vodooskrbi iz Rižane postal stalnica in bo
treba manjkajoče količine poiskati drugod. Glede na hidrološke razmere je v slovenski Istri, predvsem z
bilančnega vidika, vodnatost glavnih vodotokov, Rižane in Dragonje, dovolj velika, le porazdelitev količin
pretokov se med letom izrazito spreminja ter doseže največji nižek poleti. Kakor kažejo trendi, bodo
sušna obdobja v prihodnosti vse bolj dolgotrajna in izrazita, na drugi strani pa krajša in bolj izrazita
mokra obdobja. Brez dodatnega zadrževanja vodnih količin ne bo mogoče zagotoviti zanesljive
vodooskrbe v regiji, ker vsi potencialni vodni viri ležijo v istem hidrografskem območju in je tako velika
verjetnost primanjkljaja tudi pri ostalih možnih vodnih virih v regiji. Tudi v soseščini, na Hrvaškem,
planirajo povečanje kapacitet akumulacij v Istri, ker sedanje kapacitete ne omogočajo zanesljivosti
dobave, tudi ob nespremenjeni potrošnji. V prispevku je predstavljena problematika oskrbe s pitno
vodo, ki nujno zahteva aktivacijo nadomestnega vodnega vira v regiji, saj s kapacitetami, ki so nam
na voljo bomo v prihodnosti nemoteno oskrbo s pitno vodo v regiji vse težje zagotavljali.

Kakšne hidrološke razmere lahko pričakujemo v prihodnosti kot posledico podnebnih sprememb?
Univerza v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo

Suša predstavlja kompleksen naravni pojav z veliko prostorsko in časovno spremenljivostjo, ki je
povezan z razpoložljivostjo vodnih zalog. Zaradi njene kompleksnosti jo je težko definirati, kvantificirati
ter spremljati. Zaradi pomanjkanja padavin in njihove neenakomerne porazdelitve je suša oz.
pomanjkanje vode že nekaj let tudi v Sloveniji vse večja težava. Po letu 1990 je bila npr. kmetijska suša
v Sloveniji razglašena 11-krat, od tega kar 10-krat po letu 2000 (2000, 2001, 2003, 2006, 2007, 2009, 2012,
2013, 2017, 2022). Je pa suša regionalni pojav in nikoli ne zajame enakomerno cele Slovenije. Za
razumevanje suš v sedanjosti in tudi v prihodnosti so nujne analize preteklih sušnih dogodkov, saj lahko
le tako ugotovimo, kakšni so trendi pogostosti in intenzitete suš. Suša in z njo povezano pomanjkanje
vode se kažeta kot izziv za celoten svet, pri tem pa tudi Slovenija ni izjema. Slovenija se sicer uvršča med
države, ki so z vidika vodnatosti relativno bogate, vendar pa je kljub visokim skupnim količinam dežja za
različne dejavnosti (npr. kakovostna kmetijska pridelava, oskrba s pitno vodo, proizvodnja električne energije)
časovna razporeditev padavin pogosto neugodna. Dosedanje raziskave in podatki kažejo, da moramo tudi
v Sloveniji na sušo resno računati.

Neizkoriščeni potenciali vodnih virov Slovenske Istre za prilaganje kmetijstva na podnebne spremembe.
Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta

Povečevanje povprečne letne temperature (1.5°C od leta 1961 - Portorož) in s tem evapotranspiracije
ima močan vpliv na povečane potrebe kmetijstva po vodi. Če k temu prištejemo še zaostrene razmere
na trgu kmetijskih pridelkov, ki zahtevajo specializacijo in profesionalizacijo panoge ter stabilizacijo
pridelave brez izpadov pridelka v proizvodnji, se potrebe po vodi le še povečujejo. Čeprav kmetijstvo
v Slovenski Istri predstavlja le manjši delež kmetijstva v Sloveniji je iz vidika specifičnih podnebnih
razmer za določene kmetijske pridelke in izdelke (oljčno olje, kaki, refošk) ter daljšega rastnega
pridelovalnega obdobja (zelenjava v pozni jeseni in zimi) edini ponudnik večjega obsega. Zaradi flišne
geološke podlage, ki hitro prepereva (izmenjujoče plasti peščenjaka in glinavca) so tla zelo primerna za
kmetijsko pridelavo, saj imajo dobro sposobnost zadrževanja vode. Vendarle so vodni viri omejeni in
zaradi majhnega hidrološkega zaledja v poletnem času presahnejo ali se jim zelo zmanjša pretok. Podatki
kažejo, da se je dolžina obdobij brez padavin v zadnjih 30 letih podaljšala, ob tem so opazne velike
medletne razlike v količini padavin. Kmetijstvo tako potrebuje zanesljiv vodni vir, ki je možen le z
vzpodbujanjem gradnje manjših zadrževalnikov (500 - 5.000m3) za potrebe posamezne kmetije, ki bi
vodo lahko pridobile z zajemom površinskega odtoka po površini tal kmetijskih zemljišč. Druga možnost
je gradnja večjih vodnih zadrževalnikov za potrebe večjih zaključenih pridelovalnih enot v ravninskem delu
dolin, kot del večjega namakalnega sistema. Kot primer dobrega načrtovanje je bil 1964 leta zgrajen
zadrževalnik Vanganel, ki je za namakanje še neizkoriščen, a potekajo aktivnosti za njegovo izrabo.
Pomembno vlogo bi lahko imela tudi gradnja avtoceste do mejnega prehoda Dragonja, kjer bi morali kot
omilitveni ukrep za poseganje na kmetijska zemljišča zagotoviti gradnjo večjega zadrževalnika na potoku
Drnica za namen namakanja. Vse to so izvedljive in učinkovite rešitve, katerih izgradnjo podpira tudi Strateški
načrt Skupne kmetijske politike za Sloveniji, ki take investicije v namakalne sisteme podpira s 100% povračilom
stroškov načrtovanj in izgradnje.

Osvetlitev celostne problematike zadrževanja voda v regiji. Univerza v Ljubljani,
Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo

Obravnava zadrževanja voda v katerikoli regiji izhaja iz poznavanja zakonitosti
kroženja vode (vodni krog), razpoložljivosti in hranilnikov sladke vode ter možnosti (oblik)
zadrževanja voda. Avtor osvetli problem zadrževanja voda v povezavi z delovanjem
Medvladnega hidrološkega programa IHP (2022-2029) in cilji trajnostnega (vzdržnega)
razvoja Združenih narodov, nadaljuje s kratko obravnavo devetih planetarnih meja ter
prikaže pregled (velikih) pregrad v svetovnem merilu. Prispevek avtor zaključi z nekaterimi
sklepnimi mislimi o vodah, vezanimi na regijo.

Kako podnebne spremembe spreminjajo značilnosti vodnega kroga v Istri? Univerza v Ljubljani,
Biotehniška fakulteta

Podnebne spremembe ne vplivajo le na višanje temperature zraka in tal, temveč tudi močno
spreminjajo lastnosti kroženja vode. Vplivajo na vse hidrološke spremenljivke in s tem na vse
člene vodne bilance. Meritve kažejo, da so v srednji Evropi, na Balkanu in v Sredozemlju v primerjavi
z ostalo Evropo podnebne spremembe že močneje izražene. Scenariji bodočega razvoja podnebja
ocenjujejo stopnjevanje trendov v prihodnih desetletjih. Za vodno bilanco Istro so najpomembnejši
povečevanje evapotranspiracije tako v topli kot hladni polovici leta, zmanjševanje povprečne količine
padavin, še posebej poleti in pa spremembe padavinskih ekstremov. V prispevku bodo predstavljeni
že izmerjeni trendi posameznih členov vodne bilance in pa opisane projekcije do sredine oz. do konca
stoletja za različne scenarije.